Kupreška u Australiji - drugi dio

Kupreška u Australiji - drugi dio: Saga o Aboridžinima
Kupres, 19. Travanj, 2009. -preuzeto sa Kupresportala
Nakon dugog čekanja i vrlo uspješnog prvog dijela, napokon Vam donosimo i drugi dio putopisa "Kupreška u Australiji"! Ovoga puta nam Tea govori o svome susretu s autohtonim australskim stanovnicima, Aboridžinima. Govori nam o njihovoj kulturi, tradiciji i običajima ali i vrijednostima koje su postavili kao temelj modernog australskog društva.
Pustinja, zalazak sunca obasjava mnogobrojna lica koja sjede pokraj vatre dok čekaju da se ispeče klokan kojeg su danas ulovili muški članovi klana. Pjesma i ples odjekuju ovim usamljenim mjestom do kojeg nije lako doći je se nalazi u… zemlji snova…Tako danas izgledaju australski Aboridžini, misle mnogi koji ih samo vide na TV emisijama koje baš svaki put i ne prikazuju cijelu istinu.

Istina koju sam saznala o najstarijem narodu na svijetu bila je potpuno drugačija od one koju sam zamišljala. Naime, dolaskom u Sydney i nije bilo lako primijetiti da je tu ikad postojao bilo koji domorodački narod. Australska zastava na kojoj su britanska zastava i južni križ daju nam naslutiti tko to i danas vlada ovom nekad najudaljenijom kolonijom na svijetu, a narod kome zapravo pripada cijeli ovaj kontinent skriven je i gotovo istrijebljen.

 Aboridžini su jedni od najljubaznijih i najneobičnijih ljudi koje sam upoznala. Njihova veza sa prirodom i zemljom na kojoj žive više od 40, 000 godina je nešto posebno i nedokučivo za mnoge od nas, koji na spomen Australije sanjaju samo dolare, automobile i velike kuće, dok život i običaji najstarijeg naroda na svijetu ostaju duboko skriveni u njihovoj prošlosti, narodnim predajama ili možda pokojem muzeju u Sydneyu. 

Aboridžine sam prvi put susrela nakon više od mjesec dana boravka u Wahroongi, na sjeveru Sydneya. Penny, Priska i ja zaputili smo se jednog lipanjskog popodneva 2008. u mjesto The Entrance na sastanak s  trojicom aboridžinskih predstavnika plemena Darkinjung. Moja šefica Penny mi je napomenula da će sastanak trajati poduže, jer se Aboridžini ne vole žuriti i da za njih vrijeme ne znači baš previše. Oni sve vole  činiti polako, bez ikakve žurbe i stresa, a o detaljima mogu raspravljati satima. U to sam se uvjerila i sama kada su naši sugovornici , borci za aboridžinska prava i umjetnici Kevin Duncan, Phil Bligh i David počeli  raspravu oko organizacije ceremonije otvaranja. Naime „Traditional Opening Ceremony“ se održava prije nekog događaja kako bi se odala počast tradicionalnim aboridžinskim vlasnicima zemlje na kojoj se  događaj održava. 
U ovom slučaju bili su to vlasnici plemena Darkinjung, koji na toj zemlji obitavaju više od 2500 godina u klanovima Narara, Erina, WoyWoy, Patonga, Wyong, Kulnura, Tuggerah and Wolombi. Oni će biti ti koji će otvoriti slavlje “Dani u biskupiji Broken Bay “i koji će hodočasnicima iz više od petnaest zemalja svijeta zaželjeti dobrodošlicu u zemlju njihovih predaka. Tradicionalna ceremonija počinje kada se pale zelene  izvorne australske biljke te se izvodi ritual „čišćenja i oslobađanja zlih duhova “što se zove „Smoking Ceremony“ kroz koju prolaze svi članovi koji sudjeluju u ritualu koji ih ojačava i pročišćava. 
Iz vatre koja gori uzmu se pojedine grančice kojima se kruži oko tijela koje je pritom zavijeno u dimu i koje se rješava svih nepotrebnih stvari. Ritual završava sa pjesmom i plesom koju mogu izvoditi samo australci s aboridžinskom krvi i za koju moraju imati posebno dopuštenje od plemenskih starješina koji su ih i naučili tome drevnom umijeću.

Tea Turalija